Berlin, 19. 05. 2019. – Povodom 70. godišnjice postojanja ekumenske mreže Church and Peace, koja obuhvaća cijelu Europu, okupilo se oko 150 ljudi iz mirovnih crkava, mirovnih organizacija i zajednica; prijatelji/ice, gosti pripadnici 10 različitih konfesija i kršćanskih tradicija iz 14 zemalja. Na svečanosti su se okupili 18. svibnja/maja u Reformiranoj crkvi Moabit u Berlinu, kako bi obilježili prošlost, sadašnjost i budućnost pod motom: „da vam dadnem budućnost i nadu…ˈ (Jer 29, 11) – 70 godina življenja nenasilja i otpora militarizaciji .“
Godine 1949. započeo je dijalog između povijesnih mirovnih crkava, menonita, kvekera i Crkve braće, Međunarodnog saveza za pomirenje i Ekumenskog vijeća crkava o međusobnim razlikama u smislu jedne konzistentne mirovne teologije i prakse, što je kasnije vodilo osnivanju organizacije Church and Peace. U pozdravnoj riječi predsjednica Antje Heider-Rottwilm ukazala je kako je ova tema i danas i dalje složena. „Usprkos vrlo važnim (ekumenskim) promjenama paradigme, od teorije pravednog ratovanja prema pravednome miru, … većinska crkva se još uvijek vrlo oprezno i bojažljivo kreće od teorije opravdanosti pravednog ratovanja kao ultima ratio prema nenasilnoj transformaciji sukoba kao prima i ultima ratio.“
Dr. Volker Berresheim, izaslanik Ministarstva vanjskih poslova, u svome je pozdravnom govoru naglasio da je djelovanje Church and Peace važno na svim mjestima gdje službena politika doseže svoja ograničenja, naime, ondje gdje su u pitanju prevencija eskalacije nasilja ili prevazilaženje religioznih i kulturoloških sukoba. Često su temelj pomirenja ljudi iz religijskih zajednica, oni koji uživaju povjerenje i oni koji ga stvaraju.
Biskup Markus Dröge (Evangelička crkva Berlin-Brandenburg-Šlezija i Gornja Lužica) , naglasio je: „Danas ponovno jačaju sile za koje se činilo da su prevladane. Svaka zemlja, svaki narod tjeskobno se brine da si osigura mjesto u sutrašnjem svijetu … i pritom se odriče mnogo toga što je postignuto u konstruktivnim pregovorima za zbližavanje i dogovor između velikih sila i političkih snaga sa svrhom osiguravanja mira. Od mirovnog projekta Europa ponovno se došlo do retorike „mi“ i „oni“ … Stoga se radujem vašoj predanosti koja već godinama kontinuirano služi promicanju mira.“
Catherine Tsavdaridou iz Ekumenske carigradske patrijaršije prenijela je pozdrave od Konferencije europskih Crkava (KEC) „dragocjenoj partnerskoj organizaciji“. Kao moderatorica tematske radne grupe za mirotvorstvo i pomirenje pri KEC, blisko je surađivala s Church and Peace, te „ovisila o stručnosti, motivaciji i ponajviše ustrajnosti Church and Peace u služenju miru i nenasilju u Europi. Unutar KEC-a, Church and Peace je bio važan instrument u pozivanju europskih institucija na mir i pomirenje kao prioritet i alternativa militarizaciji Europske unije.“
Jan Gildemeister, direktor Akcijskog komiteta službe za mir (AGDF), zahvalio je Church and Peace za „70 godina kontinuiranog mirovnog rada i važne poticaje toga rada koji su doprinijeli i AGDF-u”.
Mreža je također primila i pismene pozdrave od mirovnog poslanika EKD, Renke Brahmsa: „Gajim nadu i želju da Church and Peace i u budućnosti ostane jednako posvećen i strastveno doprinosi našim društvima i crkvama.“
Generalni tajnik Ekumenskog vijeća crkava, Olav Fykse-Tveit, naglasio je da za njega Church and Peace jest istovjetan poslušnom nasljedovanju Krista, te proročko svjedočanstvo mira i nenasilnog djelovanja … „Vi stalno podsjećate ekumenski pokret na prvotno opredjeljenje za nenasilje kao odgovor na Kristovu ljubav i Božji dar pravednosti i mira kao znaka nadolazećeg Božjega kraljevstva.“
Hildegard Goss-Mayr, koja je kao članica Saveza za pomirenje doprinijela pronalaženju nenasilnih rješenja u ratovima i sukobima u mnogim zemljama, ohrabrila je Church and Peace da jača dijalog s Islamom „kako bi se otkrili i proučavali zajednički vjerski elementi koji učvršćuju mir i kako bi se poučavali i praktično primijenili u privatnom i društvenom životu.“
Večernji program je bio posvećen pitanju „Što je potrebno za mir u Europi i van nje? Koju ulogu može igrati Church and Peace?“ Šestoro govornika je upitano da sa svog gledišta rasvijetle aktualna polja djelovanja za aktivno svjedočanstvo mira u Europi: Steve Rauhut iz Refo crkve iz Moabita, kao član mlade komune angažirane u svojoj gradskoj četvri; Rebbeca Froese, znanstvenica koja na Mirovnoj akademiji Rheinland-Pfalz istražuje klimatske promjene, o sukobima koje one izazivaju ; Yasser Almaamoun iz Centra za političku ljepotu u Berlinu; Nadedža Mojsilović aktivna u međuvjerskom i međuetničkom radu (s mladima) u Sarajevu; Andreas Zumach, novinar o eskalacijama atomskih zastrašivanja, i Andrew Lane iz Kvekerskog vijeća za europska pitanja u Bruxellesu.
Posvećenost članova Church and Peace postala je vidljiva u svojoj raznolikosti kroz različite doprinose koji su ukazali i na težišta rada za budućnost. Zaključeno je, između ostalog, da se ponovo pojačaju napori oko atomskog razoružanja. U tom kontekstu, ljudi iz regije Zapadnog Balkana izvijestili su o dugoročnim posljedicama bombardiranja Srbije streljivom s osiromašenim uranom prije 20 godina. Drugi su izvijestili o učincima “tihih ratova”, posebno u Africi, oko sirovina urana.
U nedjelju 19.5., tjedan dana prije europskih izbora, sudionici Generalne skupštine Church and Peace pridružili su se, kao znak svoje predanosti europskom mirovnom projektu, demonstracijama “1 Europa za sve” u Berlinu, te se izjasnili protiv nacionalizma, a za demokratski, socijalni i nenasilni suživot u Europi i svijetu.