Kronika

by | Jun 14, 2017

1948. – 1968. Nastanak: Komitet za nastavak suradnje tradicionalnih mirovnih Crkava u Evropi kao odgovor na katastrofu Drugog svjetskog rata.

1948. – Osnivanje Svjetskog savjeta Crkava (SSC) s jasnom porukom: “Rat je protiv Božje volje.”

Sjeverno-američki Odbor za nastavak suradnje mirovnih Crkava se zalaže za stvaranje sličnog evropskog komiteta koji bi omogućio razvoj zajednice mirovnih Crkava i s njima stupio u teološku raspravu na temu rata i mira.

22. februar, 5.-7. maj i 2.-4. august 1949. – Na poziv Dr. M. Roberta Ziglera iz Crkve braće, održavaju se prvi sastanci u Ženevi, Présingeu und Heerewegenu. Britanski kvekeri i evropski članovi Međunarodnog saveza za pomirenje (IFOR) se pridružuju menonitima i Crkvi braće. Rođen je pokret koji će se kasnije nazvati Church and Peace.

1953. – Odbor za nastavak suradnje je objavio deklaraciju “Mir je Božja volja”.

15.-19. august 1955. – “Kristova vladavina nad Crkvom i državom” (“Puidoux I”)

Evropski Odbor za nastavak suradnje je suorganizator jednog od prvih teoloških dijaloga iz kojih se kasnije razvila čitava serija tzv. “Puidoux-konferencija”. Teolozi iz velikih i mirovnih Crkava raspravljali su o odnosu između ekleziologije i mirovne etike.

1957. – Suočeni s ratom u Alžiru, članovi francuskog IFORa André und Martha Tromcé i Generalni sekretar Svjetskog saveza Crkava Visser t’Hooft su pozvali na kršćansko posvećenje miru i nenasilju.

12. august 1957. – Osnivanje EIRENE – Međunarodne kršćanske mirovne službe, kako bi se teologija mira provela u praksi iskazivanjem solidarnosti s marginaliziranima i potlačenima.

2.-7. august 1960., Bièvres, Francuska – Po prvi puta u razmjeni mišljenja u Puidouxu učestvuju i teolozi iz istočne Evrope.

Juli 1965. – Za vrijeme Puidoux-konferencija se pojavljuju prve napetosti: Treba li dati podršku vojnim intervencijama kao zadnje preostalo sredstvo ili moramo nasilje kategorički odbiti? Posvećenost nenasilju kao pojedinac ili kao zajednica, odn. Crkva? Ova pitanja dodijeljena su na dalje razmatranje jednoj manjoj studijskoj komisiji.

1968. – 1975. „Eirene Studies i Liaison“ – Kako izgleda mirovna Crkva?

1968. – Evropski odbor za nastavak suradnje tradicionalnih mirovnih Crkava biva preimenovan u “Eirene Studies and Liaison”. Studije i razgovori koji slijede naglašavaju povezanost između teologije mira i nenasilnog svjedočanstva za mir. Klučno pitanje: Kakav oblik treba uzeti mirovna Crkva odn. zajednica?

1969. – Bienenberg, Švicarska – Kao reakcija na studenske nemire, “Eirene Studies and Liaison” organizira evropsku omladinsku konferenciju. Učesnici/-e se bave pitanjem mogućnosti “Trećeg puta” u svijetlu društvenih nepravdi kao alternative rezignaciji i nasilnoj revoluciji. Iz diskusije postaje jasno da Crkva mora biti konkretna zajednica u molitvi i akciji.

1973. – Menonitski teolog John Howard Yoder kao partnere za novi crkveno-mirovni dijalog u Evropi vidi religiozne životne zajednice i slične grupe unutar Crkvi.

1975. – 1983. “Church and Peace” – U potrazi za tragovima i pokušajima ostvarenje crkveno-mirovnog postojanja.

Juni 1975. – Malteserhof pokraj Bonna – Susreti u uredu “Eirene Studies and Liaison” rezultiraju nacrtom mreže tradicionalnih mirovnih Crkava, IFORa i grupa angažiranim na kršćanskom mirotvorstvu unutar velikih Crkava. Church and Peace postepeno poprima današnji oblik.

1976. – Dotadašnji sekretarijat “Eirene Studies and Liaison” postaje Ured Church and Peacea. Njegovi zadaci su: nastavak teološke refleksije i dijaloga s etabliranim Crkvama, te razvoj modela za mirovna svjedočanstva.

Wilfried Warneck postaje koordinator Church and Peacea. On i njegova supruga Ruth kreću u obilazak grupa i zajednica za koje se pretpostavlja da su zainteresirani za članstvo u mreži.

17.-20. Februar 1977. – U Bendorfu, Njemačka, organizira se prvi međunarodni susret Church and Peace. Unatoč očiglednih napetosti, učesnici/-e prepoznaju ono što ih povezuje i naglašavaju nužnost razmjene iskustava iz svog života kao Crkva mira, te uzajamnog poticanja.

29. Juni 1978. – Osnivačka skupština Church and Peace kao udruženja “pojedinih kršćana, crkvi i kršćanskih organizacija koje će se u svojim Crkvama zalagati za potvrđivanje i ostvarenje ideje da je svjedočanstvo za mir jedna od temeljnih odrednica Crkve Isusa Krista.” (Statut iz 1978.)

August 1978. – Nacrt projekta “Stanice nade”. Cilj je slanje timova sastavljenih od članova zajednica članica Church and Peace, kako bi na mjestima gdje je mir ugrožen, dali svjedočanstvo molitvom, nenasilnom akcijom i gostoprimstvom.

15. decembar 1980. – U Alkmaaru, Nizozemska, je nobelovac Adolfo Pérez Esquivel svečano otvorio “Raonik fond“. Ovaj fond je trebao pojedincima i zajednicama “ponuditi mogućnost konkretne suradnje na nastojanjima da se sredstva i snage koje su se do tada koristile za vođenje ratova budu transformirane u instrumente aktivnog mirotvorstva.”

1983. – 1990. Crkva mira i Koncilijarni proces

1983. – Rezolucija 6. zasjedanja Svjetskog saveza Crkava kojom se pokreće Koncilijarni proces za pravdu, mir i zaštitu stvorenja

Juni 1985. – Na njemačkom evangeličkom Crkvenom Susretu u Düsseldorfu, Church and Peace se zalaže za ideju svjetskog mirovnog koncila. Crkva se mora boriti protiv nepravde i kroz đakonske službe ponuditi iscijeljenje ozlijeda nanešenih nepravdom.

18.-22. juni 1986. – Braunfels, Njemačka – Prvi evropski Susret mirovnih Crkava je vitalno otjelovljenje euharistijske mirovne zajednice. Ovaj kongres još jednom naglašava centralni značaj aktivnog nenasilja i uspostavlja prve kontakte s kršćanima iz Istočnog bloka.

1986. – Stvorena je Mreža za post i molitvu.

15.-17. april 1988. – Sastanak članica mreže Church and Peace u Heverleeju u Belgiji donosi odluku da je stvaranje “Mirovne đakonske službe” prioritet mreže.

6.-12. august 1988. – Zajedno s IFORom, Pax Christi International i franjevačkim grupama koje se angažiraju na ideji pravde, mira i zaštite stvorenja, Church and Peace organizira “Europski ekumenski dijalog za pravdu, mir i zaštitu stvorenja” u Assisiju, Italija. Kontakti s rimo-katoličkim i pred-reformatorskim grupama (među njima s franjevcima i valdenzerima) dobijaju na intenzitetu.

15.-21. maj 1989. – Prvi Europski ekumenski susreti u Baselu. Kao osnova za pravo na manjinski votum mirovnih Crkava uzima se dokument formuliran na sastanku članica Church and Peace u aprilu 1989. Ovo nailazi na veliku podršku prisutnih delegata. Za vrijeme Susreta Church and Peace organizira tzv. “Kuću mira” (“Peace House”).

1990. – 1999. Regionalizacija i Shalom-službe

Mart 1990. – Za vrijeme Svjetskog saziva Koncilijarnog procesa u Seoulu, Church and Peace pokreće grupu koja se svakodnevno sastaje i razgovara na crkveno-mirovne teme. Završni dokument konferencije naglašava obavezu evanđeoskog aktivnog nenasilja za pravdu i oslobođenje. On poziva i na osnivanje jedne svjetske đakonske službe za mir.

´90te: Nastojanja za održanje kontakata i provedbu projekata na lokalnim i regionalnim nivoima dovode do djelomične regionalizacije mreže Church and Peace.

Jesen 1990. – U Straßburgu u Francuskoj se otvara regionalni ured.

12.-14. oktobar – U Leipzigu se održava prva međunarodna konferencija na teritoriju bivšeg Istočnog bloka. Uspostavlja se kontakt s mađarskim pokretom Bokor.

Mart 1992. – Church and Peace intenzivno učestvuje na uspostavi udruge “Ekumenska služba u Koncilijarnom procesu”, koja bi obučavala i podržavala “Shalom-đakone” i “-đakonice”.

Dezembar 1992. – U Ženevi se otvara Kontaktni ured ekumenske službe za pravdu, mir i očuvanje stvorenja, nastale kao posljedica rada organizatora Asiškog sastanka 1988. godine. Ovaj ured pruža informacije o mogućnostima volonterskog angažmana i vodi popis kršćanskih volonterskih službi iz cijelog svijeta.

27.-30. april 1995. – Seminar s učesnicama i učesnicima iz jugoisočne Evrope i međunarodna konferencija u Pécelu, Mađarska, odražavaju rastuću povezanost s istokom i jugoistokom Evrope. Delegati s nedavno započetog Programa za prevazilaženje nasilja učestvuju u ovim susretima.

1997. – U Székesfehérvaru, Mađarska otvara se Regionalni ured.

14.-16. mart 1997. – Evropske konzultacije mirovnih crkava u Wetzlaru u Njemačkoj sastavljaju Memorandum namijenjen delegatima predstojećih Drugih evropskih ekumenskih susreta.

23.-29. juni 1997. – Drugi Evropski ekumenski sureti u Grazu u Austriji. Church and Peace organizira “Peace House” zajedno s IFORom i Pax Christi International.

30. juni – 4. juli 1997. – Sastanak Konferencije evropskih crkava (CEC). Church and Peace pristupa CECu kao pridružena članica.

28.-30. maj 1999. – Petogodišnjica postojanja Church and Peace je u znaku NATO-bombardiranja Srbije i Crne Gore. U Deklaraciji iz Bienenberga se članovi iz mirovnih Crkava izjašnjavaju za ekumenizam koji prakticira ljubav prema neprijatelju i stavlja se na stranu progonjenih.

2000 …. Crkveno-mirovno svjedočanstvo u 21. stoljeću

24.-29. april 2001. – Na seminaru za mirovne radnike/ce iz jugoistočne Evrope, održanom uoči Međunarodne konferencije u Elspeetu u Nizozemskoj, postao je vidljiv nastanak regionalne mreže za tu regiju.

1.-4. maj 2003. – Prva međunarodna Church and Peace konferencija u jugoistočnoj Evropi na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku

28. april – 1. maj 2005. – Na Međunarodnoj konferenciji u Selbitzu u Njemačkoj učesnice i učesnici s jugoistoka Evrope se odlučuuju organizirati regionalnu konferenciju.

20.-24. september 2006. – Church and Peace je suorganizator prve Regionalne interreligiozne konferencije u jugoistočnoj Evropi na otoku Krku

13.-17. juni 2007. – Međunarodna konferencija u Sjevernoj Irskoj u Corrymeela Community. Završni dokument obavezuje mirovne Crkve da se zalažu za pravu bezbjednost kroz ranjivost, te za pravdu na lokalnom, nacionalnom i međunarodnom nivou.

4.-8. september 2007. – Church and Peace zajedno s Koalicijom iz Assisija objavljuje zajedničku poruku, a za vrijeme Trećih evropskih ekumenskih susreta u Sibiu, Rumunjska inicira raspravu na temu „Prava bezbjednost“.

2008. – 2009. – Dvije regionalne konferencije i dvije članske skupštine raspravljaju o konceptu UNa o „odgovornosti za zaštiru“ (Responsibility to Protect – R2P), te o stavu Svjetskog saveza Crkava (SSC) zauzetom po tom pitanju. Deklaracija članske skupštine poslana je SSCa. Jedna međunarodna teološka radna grupa radi na formulaciji stajališta, imajući u vidu Međunarodni ekumenski mirovni saziv koji će obilježiti „Deceniju za prevazilaženje nasilja“ i koji će se održati 2011.