Povijest
Povijest nastanka Church and Peace
Maj 1945:
Evropa leži u ruševinama. Milioni ljudi su izgubili život. Milioni preživjelih se bore za opstanak, nakon što su prošli nezamisliva odricanja. Velika većina Crkava i kršćana na obje strane odobravali su odluke i djelovanje svojih Vlada, što je prouzročilo ove velike patnje.
Nastanak Church and Peace leži u u traganju za odgovorima na ova i druga poslijeratna pitanja, npr:
- Zašto Crkve nisu bile u stanju spriječiti dva svjetska rata?
- Zašto su prihvatile rat i čak ga pokušale opravdati?
- Ne trebaju li zapravo Crkve ponuditi drugačije rješenje, put mira?
Na osnivačkoj skupštini u Amsterdamu, Svjetski savjet Crkava također se bavio ovim pitanjima. Zahtijevao je od Crkava članica da kritički preispitaju svoje teološke izjave po pitanju rata i mira i zamolio tradicionalne mirovne Crkve da aktivno uzmu učešća u ovoj diskusiji.
Ubrzo zatim, tradicionalne mirovne Crkve su organizirale niz teoloških susreta, kao npr. konferencije u mjestu Puidoux u Švicarskoj. Ove susrete su evropski menoniti i kvekeri organizirali u suradnji s predstavnicima Međunarodnog saveza za pomirenje (IFOR) i tradicionalnim mirovnim Crkvama iz Sjeverne Amerike. U središtu njihovih diskusija nalazilo se pitanje: Što znači biti mirovnom Crkvom?
Ove teološke konferencije su imale dva cilja:
- naglasiti nespojivost nasljedovanja Isusa s učešćem u ratu
- poticati izgradnju evropske mreže pojedinaca i grupa kojima je ovo kršćansko pacifističko ubjeđenje zajedničko.
Od početka je bilo jasno da teološke diskusije nisu dovoljne, nego da se spoznaje iz tih diskusija trebaju provesti u djelo. Stoga je 1957. godine osnovana međunarodna kršćanska mirovna služba “Eirene”. Ona je trebala mladim kršćanima omogućiti obavljanje dugoročnije volonterske mirovne službe.
Šezdesetih i ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća su različite grupe potaknute susretima u Puidouxu nastavile teološke diskusije i ekumenske razgovore. Ovi razgovori su bili koncentrirani oko dviju tema:
- uloge kršćanskog pacifizma u Crkvama;
- procesa koji Crkva mora proći da bi postala mirovnom Crkvom.
No, gdje se ovakva vizija Crkve i društva mogla pronaći u Evropi ´60tih i ´70tih?
Menonitski teolog John Howard Yoder je zastupao hipotezu da se u Evropi tragovi crkvenog mirotvorstva najprije mogu pronaći u kršćanskim životnim zajednicama i mirovnim službama, neovisno od denominacijske pozadine. Yoderove ideje su izazvale dvojako djelovanje:
- najprije uspostavljanje kontakata s različitim kršćanskim zajednicama, mirovnim službama i organizacijama diljem Evrope;
- potom povezivanje ovih grupa s tradicionalnim mirovnim Crkvama i Međunarodnim savezom za pomirenje u jednu kršćansku mirovnu mrežu.
Do prvih posjeta i sastanaka je došlo 1975. godine i 1978. dovelo do osnivanja Church and Peace. Wilfried Warneck, protestantski pastor i suosnivač Laurentius konventa, postao je prvi direktor Church and Peace.
Od tada Church and Peace nastoji biti međunarodnim i ekumenskim stjecištem ljudi iz životnih i vjerskih zajednica, crkvi i mirovnih organizacija koji se zalažu za obnovu mirovnog crkvenog života.
Danas Church and Peace okuplja 50 grupnih članica i organizacija, te 60tak pojedinaca iz zapadne, istočne i jugoistočne Evrope.
Prevazilaženje nasilja je danas jednako goruća tema kao i u vrijeme nastanka mreže. Crkve su iznova pred izazovom poziva da budu Isusova Crkva mira i da djeluju u skladu s njegovim učenjem.
Church and Peace mreža je dinamična i raste, nošena pouzdanjem svojih članova da se sve više kršćanki i kršćana odlučuje za Kristovu viziju Crkve mira, te tako zajednički kreću na put promjene.