Rad na pomirenju
Wethen, 22. travnja 2021. Samoobvezivanje na Ekumensku povelju (Charta Oecumenica), koja je potpisana prije 20 godina od strane europskih Crkava, izazov je i za Church and Peace, napominje predsjedavajuća Antje Heider-Rottwilm.
Ovih mjeseci razmišljam često o budućnosti, o Strasbourgu. Hoće li biti moguće da se napokon ondje u rujnu/septembru sastanemo kao mreža Church and Peace na našoj godišnjoj konferenciji, te se uživo, licem u lice, susretnemo?
Ovih su mjeseci moje misli često usmjerene na prošlost, na Strasbourg. Prije 20 godina, u travnju 2001., ondje je potpisana Ekumenska povelja (Charta Oecumenica, COe) od strane predsjednika Konferencije europskih Crkava i Vijeća europske katoličke biskupske Konferencije.
Riječ je o tome da: „Na našem europskom kontinentu, između Atlantika i Urala, Sjevernog Rta i Mediterana, koji je danas više no ikad oblikovan pluralnom kulturom, želimo pristupiti Evanđeljem za dostojanstvo čovjeka kao slike Božje te zajednički kao Crkve doprinositi pomirenju naroda i kultura.“
Nakon europskog Ekumenskog skupa 1997. u Grazu, intenzivno se diljem Europe u Crkvama diskutiralo o različitim nacrtima – pa su se okupili mladi i stari, žene i muškarci iz cijele Europe, kako bi ovo potpisivanje proslavili molitvom i nadom u budućnost te kako bi se obvezali Povelju ispuniti životom.
„Blago mirotvorcima, oni će se sinovima/kćerima Božjim zvati“ (Mt 5,9). Tako stoji iznad III odjeljka Povelje, „Naša zajednička odgovornost u Europi“.
Samoobvezivanje Crkava je jasno i nedvosmisleno: „Zauzimamo se za mirovni poredak koji se temelji na nenasilnom rješavanju sukoba. Osuđujemo svaki oblik nasilja prema ljudima, osobito prema ženama i djeci. Pod pomirenjem se razumijeva poticanje socijalne pravednosti u i među svim narodima, prije svega smanjenje jaza između siromašnih i bogatih te prevladavanje nezaposlenosti. Zajedno želimo doprinijeti dostojanstvenom prihvaćanju migranata i migrantica, izbjeglih, tražitelja i tražiteljica azila u Europi.“ (III.8)
Samoobvezivanjem na COe smo uvijek iznova pred izazovom – kao mreža Church and Peace i Crkve, s kojima se borimo oko pronalaska puta nasljedovanja Isusa i oko jednoznačnosti nenasilne transformacije nasilja, te odbacivanja rata kao opcije.
Uvijek iznova opažamo da je u ovoj Europi „između Atlantika i Urala, Sjevernog Rta i Mediterana“ narušeno ljudsko dostojanstvo te da iz te Europe proizlazi nasilje. Impresivno nas je u jednoj međunarodnoj Zoom-diskusiji prošle jeseni na to podsjetila Rosá Björk Brynjólfsdóttir, članica Parlamentalne skupštine te zamjenica predsjedavajućeg Komisije za migraciju, izbjegle i prognane.
U priopćenjima za medije i kampanjama s drugim organizacijama te u potpori akcijskim savezima poput United4Rescue, i dalje se zalažemo “da migranti i migrantice, izbjegli i azilanti/-ce budu u Europi prihvaćeni na humani način“.
Povezanost rasizma, moći i seksizma, s kojima smo se počeli suočavati, smatramo izazovom za mirovne crkve. Pritom su osobito korisna iskustva naših članova/ica i prijatelja/ica u Velikoj Britaniji i Irskoj koja su nam višestruko koristila u internetskim raspravama s tom regijom. Time ćemo se baviti i na konferenciji u Strasbourgu kad se budemo bavili temom “Slike Boga i nenasilje”.
I kao posljednje, ali ne i najmanje važno, angažirano pratimo kretanja u Europskoj Uniji: doprinose li „pomirenju naroda i kultura“? Naša izjava na kraju duge faze političkih odluka u vezi Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) 2021 – 2027. jasno govori da financiranje istraživanja i proizvodnje oružja iz proračuna EU-a smatramo ozbiljnom promjenom paradigme, te da dalje odluke o vojnim opcijama dovode u pitanje „Europu kao mirovni projekat“. Žalimo zbog u međuvremenu ugovorom zacementiranog Brexita, a pogotovo nas uzemiruje opasnost ponovnog izbijanja mukom zaustavljenog sukoba u Sjevernoj Irskoj.
Nadalje ćemo se zalagati za to da EU jača ljudska prava i klimatsku pravednost, te da jača Europa kao mirovni projekat, a ne da ljudske i financijske resurse veže u naoružanje i vojne akcije.
Ekumenska povelja završava molbom, koja ubuduće jednako vrijedi kao i prije 20 godina pri potpisivanju: „A Bog nade napunio vas svakom radošću i mirom u vjeri da izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga.“ (Rim 15,13)
Pročitajte Ekumensku povelju (Charta Oecumenica).